Mia-go away!

Pozdrav drage moje! Vidim da se neki pitaju šta je samnom...e pa samnom je relativno sve ok! Mia se javlja tu i tamo, u tragovima, no više ne kontrolira ona mene,nego ja nju. Sve su rijeđi trenuci saginjanja nad wc školjkom i pretrpavanja....imam 51 kg. Pijem tonalin i mislim da funkcionira mada ću prestati kad popijem do kraja jer brijem da ne trebam više skidati. Sve je samo u psihi, moja još nije skroz ok i imam napadaja depresije i sličnih nezadovoljstava al nadam se da je to zato šta se moj loš period bliži kraju. Da, ljeto...idem na kupanje kolko mi fax dozvoljava jer nastojim riješiti šta više ispita mada bi se sad slobodno mogla zajebavati jer sam apsolvent...al ne želim previše stvari ostavljati "za sutra" jer me čeka sad nešto novo i drugačije, prijelazna faza u životu, dal će to biti magisterij, posao ili novi fax...nemam pojma. Vjerovatno ću znati kad bude vrijeme. Iskreno, malo me plaši šta je gotovo s faxom (barem predavanjima) nekako se osjećam zbunjeno, u stilu "šta sad?" kao ono kad završiš osnovnu i srednju školu, vjerovatno ti je tamo bilo super, navikao si se...a onda promjena! Kako su samo prošle te 4 godine faxa...užas! A kad me netko vidi ne vjeruje da imam 18! :) I tako, toliko od mene zasad...kako ste vi? Pusa velika svima!

Vidim da je sve manje cura na ovim blogovima i da svi polako odlaze i to mi je ful drago; izgleda da je prošla jedna faza opterećenosti izgledom i nadam se da nitko nije previše zaglibio. Ja sam već dosta izvučena i nemam potrebe za povraćanjem. Sve smo se lagano maknule, vjerovatno pronašle neke nove vrijednosti i preokupacije i to je super. Neznam dal je ovo konačni odlazak ali vjerujem da je na neko vrijeme. Velika pusa cure i sretno!

Samo da se nakratko javim; vidim da neke cure odlaze, vidim da su neke došle do nekih novih spoznaja i to mi je ful ful drago! Ja sam isto recimo u toku novih spoznaja, sve manje i manje je opterećenja, znam da ću uskoro uspjeti! Neznam šta više da pišem, nemam ideja, valjda zato jer je trenutačno sve ok (a ipak je depresija najbolja inspiracija) i nadam se da ni vi ostali nemate inspiracije, kao ni ja :)

Ovaj vikend ne da je bio sranje nego...sva moguća sranja na hrpi. Užasno sam umorna od tog vikenda, nisam rigala-do jučer navečer, sad mi je slabo i ne mogu učit, muči me sto stvari, ne mogu se koncentrirat a ispit preksutra...prekrasno. Tako se osjećam u nekoj bezizlenoj situaciji depresije. Neću rigat jer mi uopće nije do hrane, tako sam nervozna da se budim rano ujutro i kasno zaspim-katastrofa!!! Jedina ajde dobra stvar-za koju me trenutačno boli k-je da imam 51 kg, opet nemam pojma kako...ma, briga me! Šta će mi tih 51 kg kad mi je sranje na ostalim područjima života? Sad tek shvaćam kako sam prije bez razloga pizdila,sad stvarno imam dobar razlog. I tek je jutro, koji k. da radim ostatak dana? Nesposobna sam za bilošta. Najradije bi si kupila neke tablete za spavanje i prespavala par dana. Ali moram učit! Sere mi se.
Vidim da mi se javila djevojka u istoj situaciji kao i ja -Nesretnamia- i evo, da joj kažem par riječi. Gle, ja isto povraćam toliko koliko i ti. Od osmog razreda, sad mi je 23. I primjetila sam isto takve posljedice i poremećaje na sebi i to je užasno. Nekad ni ja neznam tko sam; nekad mrzim osobu koju gledam u ogledalu i slušam šta izlazi iz njenih usta. Nekad sam totalno histerična i toliko destruktivna da sam u stanju preokrenuti nebo i zemlju. Nekad imam tolike napadaje da gubim zrak. Nekad se kljukam tabletama da samo spavam i spavam. Rijetko kada mi sija sunce. Mada u zadnje vrijeme to je bolje jer sam odlučila reći "dosta" jer znam da se to može promijenti. Gledam da je život jedan i ne želim ga ovako potratiti jer sam onda naj običnija glupača. Trudim se promijeniti i donekle mi uspijeva-još ne potpuno; ali kolko sam zaglibila nije ni čudo. Pokušaj samo razmisliti o tome kakva si bila prije i kakav si sad. Zar zaista želiš bit tako depresivna i destruktivna osoba? Ima lijepijh stvari na svijetu kojih zbog mije ne možeš biti svjesna. Problem vjerovatno više nije ni tolko u kilama, zar ne? Neznam, ja sam potražila pomoć psihjatra i od tada je sve krenulo na bolje. Pokušavam razmišljati-kad mi dođe da rigam-zar stvarno želim i dalje biti ovakva osoba? Jer jedan dan riganja u nekoliko dana neriganja samo te vrati unatrag. Kažeš da si iz malog mjesta pa ne možeš potražiti pomoć-neznam, znaju li tvoji doma da to radiš? Ako znaju, sigurno im nebi bilo teško odvesti te negdje možda malo dalje kod nekog psihića ili nešto? I ja sam iz malog mjesta ali brijem da nitko nezna za taj moj problem; ma uostalom, baš me i briga. Uostalom, doktor ne smije pričati o pacijentu-neznam, ako te to brine?Pokušaj se prisiliti da nećeš to više-sigurno da ti neće odjednom krenuti-ali polako; pokušaj smanjiti psotepeno. To je kao svaka druga ovisnosti-navika sada usađena u um koja se stalno ponavlja jer smo ga tako naučili. Treba prekinuti tu linearnost i napraviti nešto drugačije. Kad ti dođe da jedeš-napravi nešto drugo. Odi negdje van kuće, bavi se nečim-probaj preći preko te želje. Ako i pojedeš nešto-natjeraj se da ne odeš u wc. Moraš samo početi a ne stalno ponavljati "od sutra" i slično. Jer to sutra nikada ne dođe. Vjeruj mi, mali pomak motivira za dalje; kad vidiš kako postaješ sretnija i kako se manje zamaraš nekim nepotrebnim stvarima, sve će biti bolje! Javi se ako budeš u krizi, nadam se da ti mogu nekako pomoći! I ja sam u tome, i ja pokušavam sebi pomoći, a zajedno ćemo biti jače sigurno!

Idem se sad zatrpati knjigama i uživati u jebenom odvratnom danu! Ostanite optimistični kao i ja:) haha, već me hvata histerija od muke! Pusa svima!

Primjećujem da sam u zadnje vrijeme više zadovoljna nego nezadovoljna. Pozitivnija sam i opuštenija s drugim ljudima. Nekako se mijenjam...i stvarno mislim da je to zbog riganja. Tj ne riganja. Jer to radim 1-2 puta tjedno. Najviše. Nadam se da će tako ostat i da se može samo smanjit. Stvar je u tome šta stalno bježim iz kuće da se ne dovedem u situaciju da rigam. Nadam se da ću to uvijek moći ili bar još izvjesno vrijeme dok se skroz ne odviknem. Možda je to i najbolje riješenje; samo se izgubiti negdje; nema hrane, nema riganja. Vidim da su neki kao i ja dosta zaglibili u riganje; ali opet vidim da je većina u nekoj drugoj fazi, u kojoj još ne teže k tome da prestanu nego se koprcaju u tome svemu; al dobro, gledam da sam i ja to nekako prošla, a sada kad sam u nekoj nadam se završnoj fazi, stvarno vjerujem da mogu prestati s tim. Jer sjećam se kako sam prije povraćala po dva ili čak tri puta dnevno. Katastrofa. I sad kad povraćam imam te glavobolje-to prije nisam imala. Da, povraćanje je bilo divno i krasno dok nisu došle posljedice, dok sam mogla to raditi bez razmišljanja i dok nisam mislila da će to ikako utjecati. A svi su mi tupili da se pazim. i vidim da je utjecalo; treba sad to srezati. Ma uspijet ću, dosta je bilo više tog natezanja! Idem sad, moram učiti...da, baš sam razmišljala da bi vas voljela upoznati...ali ja sam s mora a vi vjerovatno svi iz Zg uglavnom...tako da je to malo sjebano...
Pusa svima!

Neko vrijeme me nije bilo jer jednostavno nisam znala šta da pišem; šta napisati o nečemu šta se stalno ponavlja i moguće je i predvidjeti bez ikakvih suvišnih rečenica; jer da, jedan začarani krug i stalno se vraćam na početak i dolazim do kraja, pa se opet vraćam...
Opet manje rigam i o zato jer sam manje doma; žalosno je da je to jednini način da se održim dalje od wc-školjke. Ali je. Kad trebam puno učit i kad me svladaju obveze-povraćam. Kad je sve ok-nekad povraćam iz dosade. Sad sam stvarno zapela da skinem te 2 kg koje još uvijek nisam skinula čisto iz nekog stalnog trganja između želje da smršavim i želje da jedem normalno i ne opterećujem se; jer primjećujem da čim malo počnem brijati na dijete i tako to-odmah kao da postajem neka druga osoba, neka namrštena, opsjednuta izgledom, i najmanja kriva vlas na glavi me iznervira...a ne želim to. Zar je to toliko povezano? Zar ne možeš biti lijep i sretan istodobno? Da, neki mogu, njih smatram na nekom višem nivou definitivno...
Počela sam pit i onaj tonalin i baš me zanima kako će to djelovati....

Depresija je čudan osjećaj. Obuzme te postepeno a zatim odjednom, u trenu. Traje dok je ne ispoljiš - kao ja npr.s riganjem a vjerujem da svatko ima svoje načine; vjerovatno normalnije od mojih. I onda ode. I opet totalni preokret, novo razmišljanje, novi vidici koji se otvaraju i "uvjerenje" da će sve biti bolje. Zatim zaista i krene bolje, pozitivno razmišljanje-pozitivne stvari; sve je tu. Valjda dođe do neke granice kada smo zadovoljni; granice kada se osjećamo potpuno a zatim odjednom ponovno posrnemo-zašto? Da li baš zato šta smo sad sretni, osjećamo se kao da imamo sve, da smo postigli sve, neko zadovoljstvo? Da li je istina da kada je sve ok, zapravo ništa nije ok? Vjerovatno je. Uvijek tražiš još, još, još. Ništa nikada nije dovoljno. Jer da jest, da li bi bilo smisla života? Ali kako onda izbaciti depresiju iz toka misli; kako se oduprijeti; da li se treba odupirati i je li istina da stvari kojih se odričemo sve više nam trebaju? Vjerovatno jest. Usponi i apdovi u nedogled. Čvrsta uvjerenja koja se poljuljaju za dan, dva, tri. U čemu je tajna zadovoljstva? Ja je još uvijek pokušavam naći. Neznam, opet ne povraćam, jučer jesam. Izbacila sam iz sebe neku negativnost. Danas je sve super. Znam da ne mogu tako funkcionirati; normalni ljudi to ne rade. Voljela bi biti jedna od njih. Mislim da sam smršavila, vidim po struku, a ne po vagi. Vjerovatno zato jer vježbam pa su sad tu i ti mišići nekakvi koji teže. Nemam pojma; neću se vagati neko vrijeme. Iako problem nije u težini; nebi trebala razmišljati neko vrijeme. Jer um je najveći neprijatelj.
Angie-drago mi je da se držiš svoje odluke i da normalnije jedeš. A razmišljanja o budućnosti...hm, da, bolje je ne razmišljati. Jer nekada su postavljeni ciljevi veći od vlastite vjere u samog sebe i tada to deprimira. Bolje ne razmišljati...
Hvala vam svima na potpori i komentarima, držite se i ne zaboravite na male stvari u životu koje čine sretnima! I sjetite se da ne treba razmišljati previše! Jer naj sretniji su ljudi oni koji ne razmišljaju previše!

Nakon 2 ok tjedna, opet 3 dana povraćanja za redom. Zašto? Neznam; neka nervoza me oprala i na taj način sam je uspjela smiriti! Najgore je šta sam uopće posustala prvi dan; da nisam možda do ovoga nebi ni došlo. I sad sve ispočetka po neznam koji put. Imam 52 kg još uvijek,znači još 2 dole...svjesna sam da nemogu ovako živjeti. Ne mogu ostvariti nikakav suživot s Mijom jer to više nebi bio život. Svjesna sam da se ništa drastično neće promijeniti ako jedan dan jedem više. Ali ta jebena nervoza, taj osjećaj kao da ću eksplodirati iznutra, to neko nezadovoljstvo...i opet vezano s mijom, i opet povraćam i hranim ju na taj način....neznam.
Vidim da ima dosta cura na blogovima u zadnj vrijeme. Valjda je to zbog ljeta.
Baš nevino kako to sve započne; kao i kod mene. Da smršavim do ljeta. Borba traje predugo i nije vrijedna. No to netko skuži prije, netko kasnije.
Neznam šta da pišem više,nemam inspiracije danas. Nadam se da ste vi dobro i nadam se da nikada nećete doći u stanje u kakvom sam ja sada. Uopće neznam objasniti to stanje. Deprimiram se, i onda napravim još jedan korak prema deprimiranju. Svjesna sam svega toga. Ja sam valjda jako destruktivna osoba. Kao i svi ostali koji imaju slične probleme. Zašto smo tako nezahvalne životom koji imamo i stvarima koje nas okružuju pa želimo sve to uništiti?

Još uvijek nisam povraćala, nadam se da ni neću tako brzo;danas mi je neki krizni dan;nisam skoro niš jela do 5 kad sam pojela taj ručak i sad sam onako napuhnuta a mrzim taj osjećaj! Morat ću ubrzo negdje pobjeći iz kuće da ne rigam. Jer primjećujem da sam sretnija u zadnje vrijeme. Odkada se suzdržavam. Primjećujem da mi se da više stvari, da mi se neda zabijati u kuću i da želim izlaziti,družiti se...šta kao osoba sa mijom ne mogu. Tj. nisam sposobna. Neda mi se. Budem asocijalna i najrađe bi pobjegla od svih. Izgubim se tada totalno;s godinama šta su prošle, sve više i više. Teško mi je danas se oduprijeti (to je ona ovisinička kriza:) ) al moram probat nekako...
Mislim da sam skinula 1kg. To je ok;još 2 ostala. Velika pusa svima i držite se i u najkriznijim trenucima,kao šta je trenutačno sada meni. U pms-u sam;vjerovatno je i to razlog. Pa da.

Dijeta još uvijek ok ide i ne rigam; neki dan sam skoro jer sam opet bila u nekoj depri i onda sam se sjetila: Pa čekaj malo, u depri si zbog riganja. Dakle, nemoj rigat! Tako da nisam. Vjerovatno će mi opet doć dan D kada ću poslat sve kvragu...ali dobro;bar sad neću sigurno do ponedjeljka, šta dalje bude...
Da,pomirila sam se s dečkom. I ja sam malo pretjerala;jebiga. Sad ćemo vidjeti dokad će trajati entuzijazam. A bit će šta bude. Moram još vježbat nekad večeras....